Špiro – 27. 11. 2009.
Zaželjeli smo se promjena, pa smo se prebacili na zapadne obronke naše gore.
http://www.croline.com/index.php/topic,3812.0.html
Vrijeme je sunčano i predivno za vožnju…
Dogovaramo se sa Zapadnjacima da se nađemo i da zajedno idemo dalje.
Kako su oni ranije krenuli imali su i malo više slobodnog vremena…
Nakon par kilometara stajemo zbog gužve na prometnicama.
Čim smo riješili prometni čep bacamo se u nove izazove…
Koje riješavamo s lakoćom…
Nakon toga nastavljamo u revijalnom tonu…
Novopečeni ribari sretno vade mrežu…
Umjesto riba, ulovili su medvjeda… :misli:
Ma može se proći…
Prvih par metara…
Medo je dobio na težini i mora uskoro na dijetu…
I tako jedan po jedan…
Napravili smo mali test vitala…
Neka vitla su na turbo pogon…
I šečer na kraju…
Kud pobježe????
Jedva smo dubravu nagovorili da se vrati…
Kad nije htio slušati…
i staviti kuku od vitla u džep, sad ju mora vaditi iz blata…
Ali smiren i hladnokrvan u svakoj situaciji, rutinski riješava situaciju…
Zbrajamo preživjele…
Krećemo dalje i s manjim vremenskim kašnjenjem susrećemo se sa Podružnicom Zapad.
Kuda svi idu s radnim strojevima, Kenny ide s trkalicama…
Mjerimo udaljenost koliko mu još treba da izađe iz blata…
Žućo i dubrava među prvima bez straha forsiraju Chalinu grabu…
Ovo nisu vanzemaljci….
Krešo
Janko
Demian
Joker
Kratki radni sastanak da se dogovorimo za rutu…
Kako smo nastavljali dalje prema poznatom vidikovcu, ekipa se smanjivala…
S dijelom ekipe smo se pozdravili i nastavili dalje :fup:, dok su pojedinci pobjegli ko zadnje ……. :-
Bez pozdrava su samo odjurili kući dok smo mi riješavali manje poteškoće na jednom quadu.
Naravno da nam nisu ni malo nedostajali, a neće nam niti ubuduće faliti.
Dalje veselo nastavljamo prema vidikovcu…
Pogled na najveći trgovački centar nedavno otvoren….
Kak sam strašan… :zmaj:
Ej nekaj ti viri…. :aeh:
Već dobrano gladni dolazimo do Špire…
Al budemo dobro jeli…
Sve bum im diferencijale poskidal…
Malo smo se zabunili i naručili normalne pizze…
Ipak nismo ih imali srca ostaviti… :klopa:
Kako su neki kupili kartu samo u jednom smjeru, a drugi do pola puta u Popovec se vraćamo sam dARK, dubrava, bubi i ja.
Obavezna kavica u čitaoni…
O ponoć smo zaključili da je vrijeme za krenuti doma…
Sve skupa napravili 120 km i malo ubili monotoniju naših ruta.
Do slijedećeg puta, budite mi pozdravljeni…
